Psihoterapija djece i adolescenata
Djeca i adolescenti se tokom svog razvoja i odrastanja mogu suočiti sa poteškoćama u razvoju, ponašajnim i emocionalnim problemima i stresnim životnim događajima prilikom kojih trebaju psihoterapijsku podršku. Psihoterapija djece najčešće uključuje i rad sa roditeljima.
Psihoterapeut sa djetetom kroz različite kreativne i uzrastu prilagođene sadržaje i tehnike (igra, crtanje i slikanje, gluma, fantazija) uz atmosferu sigurnosti i povjerenja razvija odnos u kojem se dijete/adolescent suočava sa poteškoćama, nalazi način da ih razumije i adekvatno se nosi sa njima.
Najčešći problemi zbog kojih roditelji odlučuju djecu uključiti u terapijski proces i kod kojih je ona djelotvorna su:
- različiti strahovi i traumatska iskustva;
- problemi u školi;
- poteškoće u odnosima sa vršnjacima i okolinom;
- razvod roditelja;
- gubitak bliskih osoba;
- suočavanje sa teškim i hroničnim bolestima;
- problemi u izražavanju emocija;
- povlačenje;
- agresivnost, nasilje i napadi bijesa;
- noćna mokrenja;
- konfuzije identiteta;
- depresivnost;
- ponavljajuća ponašanja, prisline misli, tikovi i sl.
U skladu sa uzrastom djeteta, uobičajena su jedan do dva susreta sedmično (za djecu mlađeg uzrasta). Dužina terapije zavisi od težine i složenosti problema.
Psihoterapija djece i adolescenata, također, podrazumijeva povjerljivost što znači da psihoterapeut sa roditeljima može podijeliti ograničen dio sadržaja seansi koji se odnosi na napredak djeteta i ključne promjene.
